Kako pomoći steriliziranoj maci elizabetanskim ovratnikom

Nisam znala kakvi me problemi čekaju nakon sterilizacije mace. Doduše to i nisu neki problemi ako se usporede s onima koji su bili prije sterilizacije. U veljači mace traže partnera kako bi osigurale potomstvo, prirodno rekli bih. U prirodnom okruženju to je sasvim prirodna i uobičajena pojava. No kada je maca cijelo vrije uz vas u stanu teško je i nemoguće podnositi njezine aktivnosti tjeranja, te pišanje po krevetima i obilježavanjima teritorija, kako bi na takav načina osigurala tragove za potencijalnoga mladoženju. Simptomi su manje više svima poznati. Brusi se u  sve što joj se nađe na putu, liježe po podu i diže zadnji kraj u zrak sa savinutim repom na stranu, mijauče kao divlja životinja s pogledom zmijice, ponekad je agresivna i grize. Sve bi to bilo u redu da ne živite u stambenoj zgradi, pa samo čekate susjede da vam pokucaju na vrata, kako bi kritizirali macu radi njenog jezivog mijaukanja i nestašluka.
Jedino humano i normalno rješenje za vas i macu je da dogovorite termin sterilizacije kod vetrainara i to uradite.
Dali smo macu sterilizirati kako bi se ona i mi riješili njenog ''ludila'' koje može prijeći i u mentalnu bolest kod mačaka ako se tjeraju dugo vremena, što može potrajati cijelu godinu, pa sve do listopada.
Konačno smo dogovorili termin kod veterinara i dali macu sterilizirati, lako je sve podnijela, dali smo je u dobre ruke stričeka veterinara, koji je to lijepo obavio. Nakon što se maca počela buditi iz anestezije malo je bila kao''pijana' te smo je stalno imali pod kontrolom. Drugi dan se već lijepo oporavila i već je uzela nešto hrane navečer. Kada je shvatila da ima šavić na trbuščiću, nakon dva dana, to je vrijeme kada ga je mogla doseći jer su je bolovi već popustili, počela je lizati ranu končiće.


Maca voli biti ureda i stalno se ''licka'' kao prava dama. Končići na trbuhu su joj smetali i tako je odabrala jednoga da ga skine, što je i uspjela svojim rožnatim jezikom. Veterinar nas nije upozorio niti joj je stavio bilo kakvu zaštitu, te smo došli na ideju da joj napravimo privremeni zaštitnik odnosno elizabetantski ovratnik kako ne bi mogla do rane i ostalih končića.
Ovratnik se pokazao kao odlična ideja i maca ga je bez brige podnosila. Navigacija joj je bila malo poremećena, ali ništa strašno, nije mogla u sve kutove iza ormara i kreveta. Izgledala je baš simpatično i umiljato. Važno je da smo uspjeli u naumu  te ideji kako bi maci zaštitili ranu koja joj je nakon toga  krasno zarasla, a nakon osam dana otišli smo da joj se izvade konci. Maca je prava dama, i nije za prepoznati u  aktivnostima prije sterilizacije. Vrijedilo je truda za macu i za nas.