srijeda, 24. ožujka 2010.

Mučenje životinja

Užasavam se ljudi koji imaju opake stavove prema životinjama i koji ih doživljavaju kao bića bez razuma. Koliko sam se puta uvjerila kako pas ima razum a i mačak. Jedino što je mačak jako prevrtljiv i uvijek voli dominirati. Rekla bih egoističan je. Ne volim mačke, ali zato imama prema njima poštovanja, kao i prema svim živim bićima na zemlji, bili to ljudi, tigrovi, psi mačke ili krokodili... Ne mogu si zamisliti što je to u ljudskoj pameti da maltretira i ugnjetava drage životinje i ljude.

Pogotovo mrzim one dame, muškarce i žene koje nemaju srama staviti na sebe neko krzno od jadne životinje koja je krvarila i umirala u najgorim mukama radi 'retardiranih' ljudi koji će na sebe staviti krzno i pokazivati se u njemu radi javnosti, misleći da će tako biti dopadljivi, ne, neće, samo će izgledati jadno i bezvrijedno u očima svih onih koji imaju civilizirani pristup prema životinja. Ti koji su spremni bez imalo grižnje savjesti staviti na sebe bilo kakvo životinjsko krzno, najstrožije bih kaznila, a sav prihod od kazni namjenila bi za one životinje koju su dospjele u azil, kojih su se vlasnici olako odrekli i koje tamo pate bez ljubavi i pažnje vlasnika na koju su možda računali, a nisu je dobili već su završili u šinteraju. Pitam se koji su to ljudi i koja ima je pomračena strana sivih stanica. Prestrašno!

Nedugo sam čula jednu strašnu istinitu priču o mučenju psa. Ispričat ću vam je iako se sva naježim od te priče. Dva susjeda su se posvađala radi psa. Jedan od njih koji je bio ljut na psa, odlučio ga je ubiti. Tukao ga je toliko dok jadan pas nije izdahnuo. Bacio ga u kola i odvezao u polje da ga brže bolje ukopa u zemlju, sav sretan što je psa izbrisao sa lica zemlje, i što mu više neće dolaziti u dvorište. Vlasnik spomenutog psa bio je iznimno tužan i psa je tražio posvuda. Međutim nakon tri ili više dana, dogodila se nevjerojatna stvar. Pas je uskrsnuo od mrtvih i sav potrgan dopuzao doma u svoje dvorište. Nije imao jedno oko, rebra i noge su mu bile polomljene. Krvario je na sve strane. Vlasnik se svim silama trudio da izliječi psa, no pas je živio još samo nekoliko dana i otišao zauvijek. Tuga se uvukla u srca cijele obitelji, znam da je to  jako tužno, kada ljubimci odu odnosno umru ili uginu. Ljubimci te nikada ne iznevjere, pogotovo pas,  ne uvrijede, vole beskrajno, ne lažu, pa čak osjete kada smo tužni, želeći nas utješiti.

Nakon te tragedije predložila sam vlasniku psa, da tuži krvoločnog susjeda ubojicu, međutim susjed nije to napravio mada mu sin radi u policiji nije ga čak niti prijavio. Postoji zakon o zaštiti životinja, ali se on malo primjenjuje u korist životinja, pa kako i bi jer, niti ljudi nisu previše zaštićeni kada ih napadne ili ozlijedi njihova vrsta.

1 komentar: