Stara poslovica veli, da je hrana otrov i lijek, sve zavisi kako je uzimamo i koliko znamo o njoj. Ujedno predstavlja životni stil, filozofiju i istinu, ako se njome malo pozabavimo. Hrana je zapravo energija koja nas pokreće, koja se nikako ne može usporediti sa pogonskim gorivom kao što su benzin, kerozin i drugo. Hrana u nutricionističkom smislu predstavlja niz namirnica i dodataka koje hrane naše tjelesne stanice kako bi savršeno funkcionirale, izgrađuju naše tijelo i um, dajeći mu zasebno mjesto u Univerzumu. Sastav hrane pogotovo je važan za opskrbu i hranjenje sivih stanica. Dakle, što jedemo to smo, smireni ili agresivni te skloni konfliktima ili pogriješnom poimanju civiliziranog društva?!Suvremena medicina, službena i alternativna upućuje nas na preferenciju vegetarijanske prehrane. Istraživanja su pokazala da ljudi koji više jedu meso i mesne prerađevine, pogotovo svinjetinu i govedinu, su agresivniji, njihove tjelesne izlučevine imaju snažniji miris odnosno više smrde, dok je slučaj s vegetarijancima i onima koji su skloniji bezmesnoj prehrani drugačiji. Vegetarijanci su smireniji, nisu agresivni, lijepo izgledaju, fit su kao Svemirci, ne smrde im tjelesne izlučevine. Rekla bih da su 'čisti'. Često oko sebe gledam ljude kako se pate u svojim životnim prilikama, ustvari žalim ih, jer ne razmišljaju što jedu. Kako se hraniti i što jesti treba znati, ili naučiti. Ustvari to bi nam moralo biti i najvažnije. Kada ovo pišem moram uzeti jednu jabuku jer me ovaj sadržaj stimulirao na hranjenje same sebe, kako bi obnovila energiju svojih sivih stanica koja se polako troši, baš kao i baterija moga laptopa, koju moram s vremena na vrijeme nadopunjavati.
Najviše mi je žao ljudi koji se totalno pogrešno hrane, a pri tome su još i bolesni, a nisu niti svjesni da su je sami doprinjeli, izazvali ili prouzročili. Ne znaju koliko si sami mogu pomoći i izliječiti se baš hranom! Trče kod liječnika koji ima daje uglavnom medicinu-lijekove kemijskog porijekla koji nikako ne mogu biti u skladu s našim tijelom koje je dio prirode. Dakle već u toj usporedbi možemo pronaći poveznicu između prirode i našega tijela. Samo prirodni lijekovi su najbolji, sastavljeni od biljaka i namirnica. Kiseline također razaraju naše stanice, ne doslovno već sofisticirano. Ako jedemo kiselu hranu u koju spada meso i mesne prerađevine koje se u našem tijelu u razgradnji pretvaraju u PH vrijednosti, te pogoduju stvaranju bakterija i gljivica, tako raznim bolestima oslabljuju naš organizam. Naime, pred nekoliko godina u prirodno liječenje uvjerila sam se na svom vlastitom iskustvu kako se boleštine mogu otkloniti hranom. Na isti način pomogla sam još nekim osobama, te zaključila da je vegetarijanstvo pravi način za kavalitetu životnog stila i života uopće. Upravo radi spoznaje o načinu prehrane i vegetarijanskog pristupa u današnje vrijeme ljudski vijek i reprodukcija se produljila za dvadesetak godina. Kada govorimo o načinu prehrane u današnje vrijeme, nikako se ne može usporediti piramida prehrane iz prošlih nekih razdoblja, koju su nas učili još u školi, s današnjom piramidom koja ima jednu sasvim drugačiju sliku, a na čijem su vrhu žitarice kao najvrijednije i najbolje pogonsko gorivo za naše tijelo. One su izvor najbolje energije i hormona, te zdravih kiselina. (odmah mi se jedu sjemenke s jogurtom). Kada sam nedavno slušala jednoga japanskog stručnjaka doktora znanosti iz područja nutricionistike, bila sam fascinirana njegovim izlaganjem, u kojima on preferira mahune odnosno grahorice kao najbolju i neagresivnu hranu za naše tijelo. U što sam se i sama uvjerila. Najbolji prirodni lijek koji vas može riješiti mnogih boleština i bolesti je 'prirodna krv' koja se sastoji od svježe cikle, mrkve i nekog citrusa, koja savršeno podiže i jača imunitiet. Rekla bih da je kao veliki obrambeni štit i omotač koji nas može spasiti i riješit mnogih bolesti.
Niti jedno civilizirano društvo, zajednica ili pojedinac ne ubijaju životinje da bi zadovoljili svoju potrebu za hranom koja će im se kao takva, vrlo brzo osvetiti nekom bolešću.
Ne živimo da bi jeli, nego jedemo da bi živjeli. Tako bi barem trebalo biti.
Nema komentara:
Objavi komentar