Dosta je mi je tih kuštravih štakorskih repova. Pošteni i stručni ljudi nikako da dođu na svoje. Stalno nam neki nepismeni direktorčići sole pamet, zadržavajući svoje postojeće rep-pozicije, zatrovane Polankecovom politikom i ideologijom čuvenih ex-managera. Najveća lakrdija je u tome što su i čelnici sindikata stali na njihovu stranu, čak je i njih potkupio spomenuti Polankec. Iako im kasu-blagajnu, pune radnici Podravke izdvajajući mjesečno zavidan postotak od svoje plaćice. Da naravno, gospodin je imao puno novaca na raspolaganju te si je tako mogao dozvoljavati raznorazne financijske egzibicije. Trošio je novac koji stvarno nije zaradio, a koji je trebao pripasti zaposlenicima Podravke. Danas bi imali puno bolji (slaba je to riječ), najbolji standard u Hrvatskoj. Ovako osiromašeni radnici koji svojim radom stvarno ostvaruju zaradu, kakavu-takvu makar ona bila nalik očerupanoj kokoši, ne mogu plaćati režije, školovati djecu, uzdržavati obitelj, vjeruju u bolje sutra, koje će zasigurno doći kada se oslobodimo paukove mreže poznatih Kumova. Bananalizmu je ravno to, da danas u Podravki još uvijek nije važno kakve posjeduješ reference i da li svojim radom doprinosiš razvoju poslovanja ili ne, možeš se popeti na „tron“ i sa srednjom školom, drugim riječima postati direktor i primati managersku plaću. Da, dobro ste čuli, ne vjerujete li možda? Moram priznati nisam niti ja vjerovala!!!! Samo dragi moji, tako se mi nećemo izvući iz govana još dugo, ako nedamo struci naprijed, te ako ne cijenimo rad i ne dozvolimo kreativnost u poslovanju. Spomenut ću samo neke primjere poslovnog nereda koji su me se posebno 'dojmili', idemo redom: u Podravci se ne daju propisani koeficijenti u skladu sa strukom i referncama, a koje bi trebale biti u skladu s kolektivniom ugovorom, dakle ne može se napredovati ako nemaš za kuma, ljubavnika/nicu, prijatelja iz koristi, te rodbinskih toucheva. Zatim, većina podravkaša je krenula na više ili visoke škole ondosno fakultete nabildati svoje znanje kako bi nam bilo što bolje u toj firmi što je bilo i u skladu s poslovnom politikom, ali nemojte misliti da je sve tako bilo jednostavno kao što izgleda. Naime većina zaposlenika je imala ugovor s domicilnom tvrtkom, upisali su i završili fakultet. Da, slažem se, neki su tada bili i ''pressposobni'' nakon inog obrazovanja i tako sve okrenuli sebi u debelu korist te krenuli put do Remetinca. Dalje, nekima je Podravka platila školarine, nikada fakultet nisu niti vidjeli, dobili su odmah u startu veću plaću i pozicije i nikada nisu trebali vratiti školarinu. Drugi su si sami platili od svoje mizerne plaće nadajući se boljem ''sutra'', nikada nisu mogli dobiti povrat svoje školarine ( iako su im direktori obećali), nisu dobili plaće prema referencama nakon zavšenog fakulteta, zašto? Jer nisu imali kuma, tetka ljubavnika/cu....i mi se pitamo zašto je to tako naopako u firmi, koja je nedugo slovila kao firma s visokim svjetskim ugledom. Dakle sve je jasno iz navedenog. Dalje, čuveni ex-manager je ukinuo i dugogodišnje honorare internim suradnicima ''Internog lista'', valjda mu je pomanjkalo novca u blagajni da zajedno sa ekipom može kupiti što više dionica i što više zadužiti postojeće radnike. Naime direktori bi radi takvih zlodjela dobili bolji stauts i bodove od svojih pretpostavljenih. Sva prašina se dizala prema vrhu. Gledam i muka mi je u kakovim kancelarijama radnici rade! U starim trošnim i vlažnim prostorima, gdje se ispod ormara mora staviti ljepilo za miševe kako ne bi pregrizli kabele, to govorim za one koji nisu ''stali'' u poslovnu sedmerokatnicu. Sedmerokatnica je priča za sebe 'like sjaj i bijeda Hollywooda'. Izvana uredna i donekle, mada vapi za obnovom, a iznutra 'svašta'. Predvorje je jako lijepo uređeno tako da se dobije pravi dojam o Tvrtki, i u što je uloženo jako puno novaca. Tu radnicima, onima koji nemaju što ''raditi'' pristup baš nije dragoočekivan, misleći koji su samo u nekakvom prolazu. Kancelarije su također u jadnom stanju, bez klime, tapisoni stari i ofucani, a broje kojih 30-ak godina, puni grinja, i bakcila, prastari namještaji....No, monotoniju razbija pokoja sređena direktorska kancelarija i kompjuterska oprema na leasing. Dakle sredstva za rad postoje, uvjeti loši, radnicima plaće nisu se povećavale godinama, a nakon Spice-a ostao je samo gorak okus juhe. To pišem iz razloga što mrzim nepravdu, nemoral, šlamperaj, nekomunikaciju, nepotizam ma gdje se ona nalazila, dal' u raju ili u paklu sasvim svejedno. Treba je sasjeći dokraja i u korjenu. Učili su nas na fakultetu da moramo reagirati i djelovati na nepoćudne radnje u okolini, ne smijemo šutjeti, te da nam je to moralna obveza.
Nema komentara:
Objavi komentar